Zavičajni muzej u Bileći, nekada jedno od najznačajnijih kulturnih mjesta istočne Hercegovine, danas stoji kao opomena i podsjetnik na bogato naslijeđe koje čeka obnovu.

Stručnjaci iz oblasti arhitekture i istorije umjetnosti saglasni su da ovaj objekat mora biti sačuvan i rekonstruisan na način koji će očuvati njegovu autentičnost, ali omogućiti i novu, savremenu funkciju. Istoričar umjetnosti i kustos Biljana Jotić ističe da je važno posmatrati zgradu muzeja kao samostalno arhitektonsko djelo.

– Suština je da se samo zdanj muzeja mora posmatrati odvojeno, kao autorsko djelo zasnovano na jasnim stvaralačkim principima. Upravo zato o njemu govorimo kao o predmetu arhitektonske istoriografije – naglašava Jotićeva.

Profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu Ivan Rašković smatra da obnova muzeja predstavlja izazov koji može biti i lak i težak, u zavisnosti od pristupa.

– Sve zavisi od organizacije i načina realizacije. Najvažnije je pravilno koncipirati ideju, jer razlog za postojanje muzeja nesumnjivo postoji. Zavičajni muzeji su svojevrsne “klinike” jedne teritorije – oni prikupljaju, čuvaju i predstavljaju artefakte koji svjedoče o identitetu jednog kraja – kaže Rašković.

I profesorka arhitekture Jelena Ivanović Vojvodić naglašava značaj očuvanja originalnog arhitektonskog koncepta.

– Sve intervencije moraju biti u skladu sa konzervatorskim uslovima, kroz pažljivo osmišljenu rekonstrukciju. Tako se čuva autentičnost, ali i produžava život objekta – objašnjava ona.

Uništen u požaru

Muzej u Bileći izgrađen je 1969. prema projektu čuvenog arhitekte Juraja Neidharda, saradnika slavnog Le Korbizjea. Iste godine, projekat muzeja nagrađen je prvom nagradom na Međunarodnom bijenalu arhitekture u Oslu. Smješten na obali Bilećkog jezera, zamišljen je kao dio šireg koncepta etno-parka. Posebnu vrijednost davala je i blizina nekropole sa stećcima iz perioda od XII do XVI vijeka. Nažalost, muzej je teško stradao u požaru 1993, pišu Novosti.