Stanovnici Foče su duže vrijeme svjedoci sve već broja studenata iz nama dalekih i veoma egzotičnih zemalja, naročito iz južne Azije. Ali, i drugih dijelova svijeta. Kako oni doživljavaju ove naše prostore, najbolje možemo vidjeti iz jednog skorašnjeg teksta sa portala o mladiću iz Karipske Amerike koji je studirao u Srbiji, a koji mi prenosimo u cjelosti.
Mladić s karipskog ostrva Grenada nije ni slutio da će zahvaljujući stipendiji završiti u Srbiji, gdje će pronaći ljubav, izgraditi karijeru i odlučiti da tu ostane da živi.
Rikardo Delvin Noel (Ricardo Delvin Noel), koji danas radi kao krojač, modni fotograf, model i povremeno glumac, kaže da mu je Srbija postala drugi dom.
Svoju životnu priču ispričao je gostujući u emisiji „Puls Srbije“.
Stipendija mu promijenila život
Prije dolaska u Srbiju, kako kaže, o zemlji je znao vrlo malo.
„Prije nego što sam dobio stipendiju za Srbiju znao sam samo da postoji jer je moj najbolji prijatelj već studirao ovdje. Čak me odgovarao od dolaska jer je govorio koliko je jezik težak. U međuvremenu sam dobio stipendiju za Maroko, ali je ona propala i tako sam završio u Srbiji. Danas mislim da se sve dogodilo baš kako je trebalo“, ispričao je Rikardo, prenosi Dnevno.
Prvi susret sa srpskom zimom
Dolazak u Beograd ostao mu je u posebnom sjećanju, prije svega zbog hladnoće na koju nije bio naviknut.
„Kada sam sletio bilo je veoma hladno. Dolazim iz tropske klime i nisam bio spreman na takvu zimu. Kasnije sam prvi put u životu vidio snijeg. Izašao sam napolje kao malo dijete. Bio sam oduševljen dok je padao, ali kada je počeo da se topi shvatio sam da ipak nisam ljubitelj zime“, rekao je kroz smijeh.
Prisjetio se i situacije na aerodromu u Engleskoj, gdje su zaposleni bili iznenađeni kada su čuli da putuje u Srbiju.
„Na aerodromu u Engleskoj službenica na šalteru čula je da putujem u Srbiju, pozvala je kolege i svi su me gledali. U tom trenutku zapitao sam se gdje zapravo idem. Međutim, čim sam stigao, shvatio sam da je stvarnost potpuno drugačija od onoga što su ljudi zamišljali“, rekao je.
Običaj koji ga je potpuno zbunio
Jedna od najvećih kulturoloških razlika za njega bilo je razbijanje čaša tokom slavlja.
„Sjećam se jednog slavlja kada je moja sadašnja supruga, tada djevojka, zajedno s društvom počela da razbija čaše. Bio sam potpuno u šoku. Pitao sam ih šta rade i govorio da prestanu, a oni su se samo smijali i rekli da je to običaj kada se slavi“, prisjetio se.
Najteže su mu bile dvije riječi
Iako mnogi smatraju da je srpski jezik jedan od najtežih za učenje, Rikardo ga je s vremenom gotovo potpuno savladao.
Najviše problema zadavali su mu padeži, ali i pojedine svakodnevne riječi.
„Kada sam tek počeo da učim, padeži su bili nešto što nikako nisam mogao da razumijem. Profesori su pokušavali da objasne, ali meni jednostavno nije ulazilo u glavu. Na kraju su mi prijateljice pomagale pred ispite i tada sam polako počeo da shvatam kako sve funkcioniše. U početku su mi najteže riječi bile ‘mjenjačnica’ i ‘pljeskavica’. Prijateljica mi je rekla da moram da znam te dvije riječi – jednu da bih mogao da zamijenim novac, a drugu da bih mogao da jedem“, ispričao je kroz smijeh.
Ljubav na prvi pogled
Posebno mjesto u njegovoj priči ima supruga Una, koju je upoznao dok je svirao bas gitaru.
„Svirao sam bas gitaru kada je ušla u prostoriju. Imala je plavu kosu i doslovno sam zaboravio šta treba da sviram. Svi iz benda primijetili su da nešto nije u redu. Poslije nastupa skupio sam hrabrost, prišao joj i rekao: ‘Zdravo, ja sam Delvin.’ Od tog trenutka počeli smo da se družimo, a danas smo zajedno gotovo deset godina. Zato uvijek kažem da mi je Srbija dala mnogo više nego što sam ikada mogao da očekujem“, rekao je.
Na pitanje gdje su ljepše žene, nije se dugo dvoumio.
„U Srbiji“, odgovorio je uz osmijeh.
Srbiju smatra drugim domom
Iako planira češće da posjećuje rodnu Grenadu, kaže da svoju budućnost vidi upravo u Srbiji.
„Plan mi je da održavam vezu između Grenade i Srbije, ali ostajem ovdje. Srbija je moj drugi dom i ovdje se osjećam kao dio svoje porodice“, zaključio je Rikardo.